Vlatka nam je poslala spooky uskrsnu priču i osvojila drugo mjesto na našem natjecanju. Uživajte u čitanju, odlična je!
„Mooooolim te“, ponovila je molećivim pogledom i znala sam da ću popustiti. „Dobro,“ pristala sam, „ali onda stvarno na spavanac.“ Revno je kimala glavom i povukla svoju dekicu do brade. Moja sestra i njezin muž bili su na večeri nasamo pa je mene zapalo čuvanje moje male petogodišnje nećakinje Ave ove subotnje večeri. Oni će nam se zajedno s našim ocem pridružiti ujutro na doručku te ćemo svi skupa proslaviti Uskrs. Ovo je druga godina nakon Uklete potrage. Prošle je godine malotko obilježio blagdan; horor prethodne je svima još bio svjež u pamćenju, a upravo je tu priču Ava htjela ponovno čuti. Bila je u fazi opsjednutosti čudovištima i iako je znala da se to uistinu dogodilo, nije mogla doista pojmiti što se stvarno zbilo te bi joj to na kraju dana bila samo priča.
„Jednom nedavno,“ počela sam smjestivši se na rub njezinog kreveta u gostinjskoj sobi, „u bespuću Tihog oceana otkriven je dotad nepoznati otok. Skupili su se znanstvenici i krenuli u istragu, a ono što su na njemu pronašli ih je iznenadilo. Našli su nekoliko neobično velikih jaja koja su ponijeli sa sobom u
laboratorije i čekali što će biti s njima.“
„Zekovi!“ Ubacila se entuzijastično. Voljela je zečeve i imala je jednog prastarog plišanog. Novih baš i nije bilo na raspolaganju, nitko ih nije htio kupovati svojoj djeci nakon onoga. „Tako je, kad je došlo vrijeme, jaja su popucala i zečevi su izašli iz njih. Bili su neodoljivo dražesni – imali su velike smeđe oči i mekano krzno. Zečevi se inače ne izliježu iz jaja pa je to znanstvenike jako iznenadilo.“
U laboratoriju nisu uspjeli mnogo toga saznati, samo da jaja budu isprva mala pa rastu zajedno sa zečevima. Za mjesec dana udvostručili su njihov broj. Tada su već počeli protesti boraca za prava životinja neka ih se vrati na njihov otok, ali kao i sve ostalo jedinstveno na svijetu, postali su vrijedna roba. Većina ih je bila u laboratorijima, no nekolicina imućnih pojedinaca uspjela je kupiti sebi preslatkog nesvakidašnjeg zeca za ljubimca. Ostali smrtnici su se samo divili njihovoj ljepoti. Nitko nije mogao točno reći što je to bilo posebno u vezi njihovog izgleda, ali nisu bili poput običnih zečeva. Istraživanja nisu puno otkrila, nekoliko
anomalija u genima i čudnovata svojstva krvi. Nakon par mjeseci, znanstvenici su zaključili da zečevi nisu opasni po ljude, a pošto su se dotada već poprilično razmnožili u labosima diljem države, vlada se domislila posebnoj potrazi.
„Znanstvenici su proučavali zečeve kojih je bilo sve više i više pa je povodom Uskrsa organizirana velika potraga za uskrsnim jajima, u ovom slučaju jajima sa zečevima. Po cijeloj zemlji bila su skrivena jaja i na Uskrsni ponedjeljak su ljudi imali šansu pronaći tog posebnog ljubimca za sebe.“ Dotad su ih gotovo svi htjeli, bila je to pomama na ulicama kakva se ne vidi ni na Black Friday. Puno ljudi završilo je u bolnici s teškim ozljedama. Policija je na kraju morala intervenirati jer su ljudi bili spremni na skoro sve samo da se domognu te vrijedne životinje. Ali to nije bilo ono najgore, to je tek uslijedilo. „Jesi ti pronašla zeku?“ pita me Ava. „Nisam,“ odmahnula sam glavom. „Nisam ni tražila.“ Na to je ozbiljnošću koju ne biste inače pripisali jednoj petogodišnjakinji izjavila „Dobro da nisi, mogao te ugristi.“ „Da, ispalo je da zečevi nisu baš tako slatki kako su izgledali.“ Zarobljeni u laboratorijima u neprirodnim uvjetima, zečevi nisu dobili priliku pokazati što zapravo jesu, a onih nekoliko bogatih pojedinaca živjeli su izolirano pa su njihova tijela pronađena kad je već bilo kasno, prekasno. Znanstvenici koji su proučavali zečeve svi odreda još služe zatvorske kazne jer nisu uočili opasnost koju su donijeli u civilizaciju.
„Bili su jako zločesti, bili su čudovišta“, šapne Ava.
„Bili su čudovišta“ potvrdim, „i napadali su ljude pa su se mnogi razboljeli.“
Potraga za ukletim uskrsnim jajima završila tragično samo je jedna verzija naslova koji su tjednima poslije bili na naslovnicama novina. Zombie zečevi; tako su ih prozvali. Slatki zekeci koji su vas umiljato gledali nestali su, zamijenile su ih krvoločne životinje čija je transformacija nakon kušanja ljudske krvi bila zastrašujuća – gotovo sva dlaka bi im otpala, smeđe oči poprimile su crveni odsjaj, a prednja dva zuba škljocala su mahnito u potrazi za sljedećom žrtvom. Ljudi koji nisu uspjeli pobjeći bili su prekriveni ugrizima i ogrebotinama,
tjednima u deliriju i agoniji jer su ugrizi zombie zečeva povrh svega bili otrovni.
Osim toga, oni nisu bili pomahnitali kao što bi se možda očekivalo, baš suprotno, zombie zečevi bili su nadprosječno inteligentni. Bio je to kaos, ali na kraju su ih pomoću vojske uspjeli sve uhvatiti i eliminirati. Laboratorije su odmah zatvorili, a otok na kojem su pronađeni bio je miniran. Ozlijeđeni se nikada nisu do kraja oporavili. Uskrs je prošle godine bila tužna godišnjica nečeg strašnog, ali smo ove godine zbog Ave odlučili barem nekako obilježiti dan.
Završavam priču kao i uvijek - vedrije nego što je uistinu bilo, ne mora znati točno kako se sve odvilo.
„Uspjeli su na kraju uhvatiti zečeve pa su ih vratili na njihov otok, sada ograđen i čuvan, a za ljude je pronađen lijek.“ Utisnem joj poljubac u čelo. „A ti sada moraš na spavanje.“
Uvjerivši se da je zaspala, spustila sam se do podruma i odgurnula policu s alatom pažljivo smještenu na kliznim trakama tako da se ne vidi da je pomična. Iza nje su jedna vrata pa uđem u sivu prostoriju i upalim svjetlo. S lijeve strane su stolovi s instrumentima, a s desne pet staklenih kutija. U njima su zombi zečevi. Lagala sam da se nisam pridružila potrazi. Kao znanstvenicu su me fascinirali i bila sam jako razočarana što nisam upala među one koji su imali priliku proučavati ih. Već sam skoro odustala od potrage kad sam ugledala jaje skriveno među ljubičicama usred šume pored parka. Sakrila sam ga u torbu i uspjela se neopaženo vratiti kući jer je netko upravo pronašao drugo jaje nedaleko pa se svjetina uputila u tom smjeru. Prvotno sam improvizirala laboratorij pa sam sljedećih nekoliko dana potajice dovukla dovoljno osnovne opreme doma da jaje smjestim u zaštitnu kutiju. Moj se zombie zec izlegao
u kontroliranim uvjetima pa mi nije predstavljao opasnost i iako sam znala da je pametnije predati ga vlastima, znanstvenica u meni nije mogla odoljeti istraživanju. U protekle dvije godine otkrila sam toliko toga novoga i toliko mogućnosti. Zombie zečevi su nam mogli puno ponuditi; bila sam uvjerena da se svojstva njihove krvi mogu iskoristiti za liječenje raka. Nešto mi je zaškripalo pod nogama i shvatila sam da sam nagazila na komadiće stakla. Panika je buknula u meni dok sam polako dizala pogled prema posljednoj, najvećoj kutiji. U njoj su bila dva zeca, izlegli su se iz istog jajeta. Ključna riječ bila. Sada je u kutiji zjapila rupa, krhotine stakla rasute po podu zajedno s kapljicama krvi.
Mislila sam da će mi srce iskočiti iz grudi. Okrenula sam se pobjeći kada me nešto ugrizlo za gležanj. Prožela me takva bol da sam pala na koljena, a panika je uzela maha kad sam čula da su se vrata zalupila. Tišina i zatim škljocaj police s alatom. Sada sam ja zarobljena ovdje, a zombie zečevi su na slobodi.