Deborah je na našem natjecanju osvojila treće mjesto za svoju priču o zombie zečevima. Cijenimo kreativnost i priču s ponosom objavljujemo!
Svanuo je i taj dan, dan potrage za uskršnjim jajima. U malenom selu koje se smjestilo u podnožju planine svake godine se organizira potraga za jajima. Mjesto od 106 stanovnika trudi se održati tradiciju i zabaviti se raznim godišnjim proslavama jer su na takvoj poziciji da skoro nikad nitko tko ne živi tamo ne dolazi. Iako je priroda predivna nije dovoljan poticaj strancima da se toliko dugo voze do tamo. Tako da uvijek svi sudjeluju u svemu.
Događaj je to o kojem se pričalo tjednima unaprijed. Sin najstarije žene sela večer prije je otišao u šumu i sakrio jaja. Sve je bilo kao i inače. Jedino što na sam dan potrage ništa nije bilo uobičajeno, no to nitko nije primijetio od uzbuđenja. Nebo je bilo tamno, a u zraku se osjetio čudan miris. A ono što je svima trebalo biti znak za uzbunu su mir i tišina. Niti jedna životinja iz sela ili šume se nije čula. Koliko god bio spokojan život u prirodi uvijek se čuje zujanje kukaca, lavež pasa, pjev ptičica i disanje šume. Taj dan je bila neprirodna tišina.
U podne je krenula potraga. I stari i mladi su se zaputili u šumu sa svojim košaricama. Svatko je krenuo na svoju stranu tražiti jaja. Čim su prva jaja nađena i uzeta ljudi su počeli dobivati mjehure koji bi se napuhavali i pucali, a zrak ispunjavali truleži. Nisi uspjeli proći ni nekoliko metara, a već su od bolova i smrada padali u nesvijest kada bi nastupilo raspadanje. No tijela se nisu u potpunosti raspadala. Ono što je ostalo od njih poprimalo je oblik zombi zeca. Do večeri niti jedan čovjek nije ostao ne promijenjen, a za sobom su ostavljali sluzavi trag od kojeg je i drveće počelo truliti.
Godinama kasnije pričale su se razne priče o tome mjestu koje su inspirirale i razne pisce za svoje horor knjige. Od toliko priča vrlo brzo su svi vjerovali u sve i ništa. Ostalo je nenaseljeno selo sa šumom koju kao da je poharao požar, te su ostala poluizgorena stabla.